U gornjem toku vodotoka Krivaje, na prostoru srednje Bačke lesne zaravni nalazi se Park prirode Bačkotopolske doline. Pripada opštini Bačka Topola (koja je i proglasila ovaj park prirode 2017. godine) i zauzima površinu od 522,52 ha. Park prirode osim reke Krivaje obuhvata i okolna močvarna, livadska, stepska i šumostepska staništa kao i Zobnaticu (akumulaciju nastalu pregrađivanjem Krivaje) čija je najveća dubina 5 metara na njenom južnom delu. Veliki problem akumulaciji predstavlja to što reka Krivaja u jezero unosi mnoge zagađujuće materije organskog porekla, a to zagađenje utiče na sastav  planktonske zajednice.

Flora je bogata, a obuhvata i vrste koje su retke i značajne. Neki od najznačajnijih predstavnika flore ovog parka prirode su panonski sporiš (Achillea pannonica), puzava ivica (Ajuga laxmannii), tamnoljubičasti luk (Allium atroviolaceum), bezstablovi kozinac (Astragalus excapus), vitki kantarion (Hypericum elegans), panonska potplotuša (Nepeta nuda), pamuk trava (Salvia austriaca), glatka krstica (Senecio doria), pozni maslačak (Taraxacum serotinum)… Od vodenih biljaka treba istaći prisustvo vrsta kao što su drezga (Ceratophyllum demersum), Potamogeton pectinatus, širokolisni rogoz (Typha latifolia)… Neki od predstavnika gljiva ovog parka prirode su Coprinus micaceus, baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) i Pholiota cerifera.

Fauna je takođe bogata, a svakako sa preko 160 vrsta ističe se fauna insekata, a neki od insekata koji se ovde mogu naći su jelenak (Lucanus cervus), nosorožac (Oryctes nasicornis), lastin repak (Papilio machaon), dnevni paunovac (Inachis io), bogomoljka (Mantis religiosa)… Kada je reč o ribama u vodama Krivaje i Zobnatice se između ostalih mogu naći deverika (Abramis brama), štuka (Esox lucius), manić (Lota lota), čikov (Misgurnus fossilis), grgeč (Perca fluviatilis), pucavac (Rhodeus amarus), smuđ (Sander lucioperca), som (Silurus glanis) i linjak (Tinca tinca). Što se tiče vodozemaca prisutne su vrste poput crvenotrbog mukača (Bombina bombina), šumske gatalinke (Hyla arborea), obične češnjarke (Pelobates fuscus), šumske žabe (Rana dalmatina) i velikog mrmoljka (Triturus cristatus), a od gmizavaca prisutni su pored ostalih barska kornjača (Emys orbicularis), belouška (Natrix natrix), smuk (Zamenis longissimus) i stepski gušter (Podarcis tauricus). Od ptica registrovano je oko 150 vrsta od kojih je otprilike polovina gnezdarica, a neki od bitnijih predstavnika ornitofaune su eja močvarica (Circus aeruginosus), patka njorka (Aythya nyroca), modrovrana (Coracias garrulus), pčelarica (Merops apiaster), stepski soko (Falco cherrug), barski petlić (Porzana porzana), barski petlovan (Rallus aquaticus), barska strnadica (Emberiza schoeniclus), sivi svračak (Lanius minor), modrovoljka (Luscinia svecica), brkata senica (Panurus biarmicus), bregunica (Riparia riparia), crvena čaplja (Ardea purpurea), bukavac (Botaurus stellaris), čapljica (Ixobrychus minutus), gak (Nycticorax nycticorax), kukumavka (Athene noctua), ćuk (Otus scops)… Među sisarima treba istaći vrste kao što su jazavac (Meles meles), mala lasica (Mustela nivalis), lisica (Vulpes vulpes), srednji noćnik (Nyctalus noctula), patuljasti šišmiš (Pipistrellus pipistrellus), jež (Erinaceus concolor), šumska rovčica (Sorex araneus), evropska tekunica (Spermophilus citellus), poljska voluharica (Microtus arvalis), evropska veverica (Sciurus vulgaris)…

Autor: Anita Japundžić