DPPS Logo DPPS Logo slika
Begečka jama

Begečka jama

Park prirode Begečka jama, površine nešto manje od 400 hektara, nalazi se na jugu Bačke na levoj obali Dunava (između Bačke Palanke i Novog Sada), na teritoriji opštine Novi Sad u blizini Begeča. Prostire se pravcem zapad, severozapad i od Begeča je udaljen svega 2,5 kilometra. Za park prirode Begečka jama je proglašena 1999. godine zbog bogate faune i flore kao i karakteristika rečnog, jezerskog, barskog i močvarnog ekosistema. Područjem dominira fluvijalno jezero Begečka jama (površine oko 40 hektara) koje je sa svoje istočne strane preko kanala Begej povezano sa Dunavom, a sa severozapadne strane jezera se uliva reka Tatarnica i na tom mestu je jezero najdublje (oko 6 metara). Pored jezera, Park prirode Begečka jama poseduje i trim stazu dužine oko 800 metara i stazu zdravlja dužine 1 kilometar. Takođe postoji i uređen prostor za kampovanje, a leti jezero mnogi koriste i kao kupalište. Za Begečku jamu se vezuje i jedna legenda prema kojoj su Turci kada su osvojili ovaj deo Evrope srušili crkvu koju je tu podigao ugarski kralj Bela III i na njenom mestu podigli svoje naselje. Dunav se, besan zbog ovakvog ponašanja Turaka, izlio i potopio čitavo tursko naselje, i nastala je Begečka jama.

Što se tiče flore Begečke jame, koja broji preko 120 vrsta biljaka, najznačajniji predstavnici su vrste poput crnog gloga (Crataegus nigra) i dremovca (Leucojum aestivum) koji se nalaze u Crvenoj knjizi flore Srbije. Od vodenih vrsta u ovom parku prirode je moguće sresti vrste poput belog lokvanja (Nymphaea alba), lokvanjića (Nymphoides peltata), vodenog oraška (Trapa natans), vodene paprati (Salvinia natans) i plivajuće resine (Potamogeton nodosus). Najznačajniji tipovi staništa na ovom lokalitetu su svakako šume koje čine tipične vrste za rečno prioblje poput bele vrbe (Salix alba), crne topole (Populus nigra) i bele topole (Populus alba) kao i žbunjaci bademaste vrbe (Salix triandra).

Što se tiče faune Begečke jame izuzetno je bogata, a među beskičmenjacima se ističu vilini konjici poput vrsta Epitheca bimaculata i Gomphus flavipes. Veliko bogatstvo ovog područja predstavljaju brojne vrste riba (skoro 30 različitih vrsta) od kojih je za mnoge Begečka jama bitno mrestilište. Neke od ribljih vrsta koje se ovde mogu sresti su vrste poput štuke (Esox lucius), krupatice (Blicca bjoerkna), deverike (Abramis brama), grgeča (Perca fluviatilis), čikova (Misgurnus fossilis), bucova (Aspius aspius), šarana (Cyprinus carpio) i soma (Silurus glanis). Pecanje je u ovom parku prirode dozvoljeno, ali postoje određena ograničenja u pogledu količine opreme, načina i vremena ribolova. Od vodozemaca kojih ima 10-ak vrsta ovde se mogu sresti vrste poput obične krastače (Bufo bufo), zelene krastače (Pseudepidalea viridis), crvenotrbog mukača (Bombina bombina), gatalinke (Hyla arborea), malog mrmoljka (Lissotriton vulgaris), velikog mrmoljka (Triturus cristatus)… Faunu gmizavaca čini 6 vrsta uključujući tipično vodene vrste poput barske kornjače (Emys orbicularis) i belouške (Natrix natrix), ali i vrste poput smuka (Zamenis longissimus). Kao vodeno stanište Begečka jama je vrlo bitna za mnoge ptice što selice što stanarice (ukupno oko 150 vrsta), a neke od ptica uočene u ovom prirodnom dobru su ćubasti gnjurac (Podiceps cristatus), mali gnjurac (Tachybaptus ruficollis), labud grbac (Cygnus olor), grogotovac (Anas querquedula), patka njorka (Aythya nyroca), riđoglava patka (Aythya ferina), vodomar (Alcedo atthis), vivak (Vanellus vanellus), barska šljuka (Gallinago gallinago), liska (Fulica atra), patuljasti kormoran (Microcarbo pygmaeus), bela roda (Ciconia ciconia), velika bela čaplja (Ardea alba), siva čaplja (Ardea cinerea), belorepan (Haliaeetus albicilla)… Što se tiče sisara moguće je, između ostalih, sresti vidru (Lutra lutra), severnog belog ježa (Erinaceus roumanicus), vodenu voluharicu (Arvicola terrestris), evropsku krticu (Talpa europaea), tvora (Mustela putorius), malu lasicu (Mustela nivalis) i jazavca (Meles meles).

Autor: Anita Japundžić

Ne zadržavamo autorska prava na fotografije. Sve fotografije korišćene u ovom članku preuzete su sa interneta sa public licencom.