DPPS Logo DPPS Logo slika
Beljanska bara

Beljanska bara

Na samo 8 kilometara istočno od Srbobrana, u Bačkoj u Vojvodini, nalazi se Park prirode „Beljanska bara“ površine 173,12 hektara koji je proglašen za zaštićeno područje III kategorije. Teritorijalno, nalazi se na području dve opštine: Srbobran i Bečej. Beljanska bara je nastala spajanjem nekoliko plitkih rečnih dolina koje se sastaju kod Starobečejskih salaša, teče jugozapadno i uliva se kod Turije u Veliki bački kanal. Te rečne doline pružaju se pravcem jugozapad-severoistok, tj. u pravcu ka Velikom bačkom kanalu. Na ovom lokalitetu je zastupljen fluvio-barski reljef što znači da ovakav tip reljefa opisuje ravničarska reka koja meandrira, otiče sporo zbog malog nagiba terena i bujno je obrasla vegetacijom. Zbog lepog pejzaža i bogate flore i faune Beljanska bara je idealno mesto za odmor, rekreaciju i sportski ribolov.

Flora Beljanske bare nije detaljno ispitivana, ali je do sada poznato oko 80 vrsta biljaka. Jedan od najznačajnijih predstavnika flore je panonski zvezdan (Tripolium pannonicus) koji je endem. Takođe, uočena je i strogo zaštićena biljna vrsta barska paprat (Thelypteris palustris). Od vodenih biljaka prisutne su i drezga (Ceratophyllum demersum), klasasti kročanj (Myriophyllum spicatum), vodena paprat (Salvinia natans). Duž meandara prisutne su bela topola (Populus alba), bela vrba (Salix alba), pensilvanski jasen (Fraxinus pennsylvanica) i bagrem (Robinia pseudoacacia) kao i iđirot (Acorus calamus) i močvarna kopriva (Urtica kioviensis).

Ovo područje predstavlja stanište za veliki broj insekata, riba, vodozemaca, gmizavaca i ptica. Što se tiče životinja, od insekata su zabeleženi Crocothemis erythraeaHemianax ephippiger, beli vilenjak (Orthetrum albistylum), veliki vilenjak (Orthetrum cancellatum) … Od riba kojih ima 20-ak vrsta najbrojnije su bucov (Aspius aspius), karaš (Carassius carassius), babuška (Carassius gibelio), šaran (Cyprinus carpio), štuka (Esox lucius), balavac (Gymnocephalus cernuus), manić (Lota lota), čikov (Misgurnus fossilis), grgeč (Perca fluviatilis), smuđ (Sander lucioperca), som (Silurus glanis), linjak (Tinca tinca), a sama Beljanska bara je od velike vrednosti kao očuvano mrestilište autohtonih vrsta riba poput karaša, linjaka i balavca. Od vodozemaca na ovom lokalitetu zabeleženo je 7 vrsta. To su mali mrmoljak (Lisssotriton vulgaris), crvenotrbi mukač (Bombina bombina), gatalinka (Hyla arborea), zelena žaba (Pelophylax kl. esculenta), mala zelena žaba (Pelophylax lessonae), velika zelena žaba (Pelophylax ridibundus) i zelena krastača (Pseudepidalea viridis). Prisutne su 2 vrste gmizavaca koje su vezane za vodu – belouška (Natrix natrix) i barska kornjača (Emys orbicularis). Što se tiče ptica prisutno je preko 130 vrsta na ovom lokalitetu, od koji je 70-ak vrsta zaštićeno. Neke od njih su patka njorka (Aythya nyroca), modrovoljka (Luscinia svecica), crvena čaplja (Ardea purpurea), bukavac (Botaurus stellaris), gak (Nycticorax nycticorax) i mali kormoran (Microcarbo pygmaeus). Od sisara mogu se naći srna (Capreolus capreolus), šakal (Canis aureus), vidra (Lutra lutra), jazavac (Meles meles), lasica (Mustela nivalis), tvor (Mustela putorius), lisica (Vulpes vulpes), jež (Erinaceus concolor), krtica (Talpa europaea), zec (Lepus europaeus), poljska voluharica (Microtus arvalis), bizamski pacov (Ondatra zibethica), vodena rovačica (Neomys fodiens)…

Autor: Anita Japundžić

Ne zadržavamo autorska prava na fotografije. Sve fotografije korišćene u ovom članku preuzete su sa interneta sa public licencom.