DPPS Logo DPPS Logo slika
Šargan - Mokra gora

Šargan – Mokra gora

Park prirode Šargan – Mokra Gora, koji je proglašen 2004. godine, se nalazi na jugozapadu Srbije, na granici sa Bosnom i Hercegovinom i površine je 10813 hektara. Obuhvata dve kotline ( deo Kremanske i Mokrogorsku) između Tare i Zlatibora. Ovaj park prirode se nalazi na teritorijama opština Užice, Bajina Bašta i Čajetina. Lepoti ovih predela doprinose reke Beli i Crni Rzav i reka Kamiška, a ne treba izostaviti ni vodopade Veliki i Mali Skakavac. Od brojnih mineralnih izvora najpoznatije su Bele vode. Interesantno je da su na ovom području pronađeni fosilni ostaci morskih ježeva, korala, puževa, morskih zvezda, školjki, kao i ajkulini zubi koji predstavljaju ostatke drevnog okeana Tetisa. Neizostavni deo ovog parka su i Hajdučka i Crvena pećina. Park prirode Šargan – Mokra gora je stavljen pod zaštitu radi očuvanja i unapređenja raznovrsnosti i lepote predela kojoj mnogo doprinose brojni pašnjaci, doline i borove šume. Svrstava se u I kategoriju – međunarodnog, nacionalnog značaja. Zbog prisustva biljnih i životinjskih vrsta od nacionalnog i međunarodnog značaja, kao i za zaštitu prioritetnih tipova staništa, područje je identifikovano u okviru međunarodne ekološke mreže Emerald (RS0000018) i međunarodno značajno područje za biljke (IPA). Glavna turistička atrakcija parka prirode Šargan – Mokra Gora je čuveni “Drvengrad” kao i pruga “Šarganska osmica” uskog koloseka (760 milimetara), koja savladava veliki uspon na malom rastojanju ispisujući džinovsku osmicu, a voz koji je poznat u narodu kao Ćira, tri puta prolazi kroz istu geografsku tačku. Zanimljivo je da je 1925. godine ovu putanju kojom će proći kružna pruga “Šarganska osmica” od Kremne do Mokre gore, prvi osmislio pukovnik Rajevski (Vronski iz Tolstojevog romana “Ana Karenjina”) – put od Užica, preko planine Šargan, do granice sa Bosnom i Hercegovinom. Još neke od atrakcija su i srednjevekovna Vaznesenjska crkva u Kršanju kao i stari vajati, brvnare, ambari, košare, mlekare koje se mogu naći po okolnim selima.

Od oko 750-800 vrsta biljaka ovog područja, 6,2% čine endemični i subendemični taksoni. Od biljnih vrsta prisutni su nikolićeva kandilka (Aquilegia grata subsp. nikolicii), serpentinski tičinac (Cerastium malyi subsp. serpentini), malijev jeremičak (Daphne malayana), pančićeva mlečika (Euphorbia pancicii), dimnjača (Fumana bonapartei)  cvakija (Halacsya sendtneri), srpski kukurek (Helleborus serbicus), dinarska udovičica (Knautia dinarica subsp. dinarica), pančićev lanak (Linaria rubioides subsp. rubioides), bosanska mišjakinja (Minuartia bosniaca), šarplaninski čistac (Stachys scardica), i još mnoge druge vrste. U krajnje ugrožene vrste ovog parka ubrajaju se vrste poput alpskog različka (Centaurea alpina) koji u Srbiji naseljava samo krečnjačke odseke Ograđenice, iznad sela Mokra Gora. Ovde se mogu pronaći i mečja leska (Corylus colurna), alpski runolist (Leontopodium alpinum var. alpinum), šumski ljiljan (Lilium martagon), ženski božur (Paeonia officinalis subsp. оfficinalis)… U turističke atrakcije se može uvrstiti pančićeva omorika (Picea omorika), tercijarni relikt, i džinovska jela (Abies alba) visine 50,5 metara i prečnika 1,7 metara, na Zborištu i jedna među najvećima u Evropi. U okviru velikih šumskih kompleksa izdvajaju se šume crnog (Pinus nigra) i belog bora (Pinus sylvestris).

Što se tiče životinja, od riba se najčešće sreću uklija (Alburnus alburnus),  potočna mrena (Barbus peloponnesius), peš (Cottus gobio), klen (Leuciscus cephalus) i potočna pastrmka (Salmo trutta). Što se tiče vodozemaca sreću se žutotrbi mukač (Bombina variegata), zelena krastača (Pseudepidalea viridis), obična krastava žaba (Bufo bufo), grčka žaba (Rana graeca), šareni daždevnjak (Salamandra salamandra), a od gmizavaca slepić (Anguis fragilis), zelembać (Lacerta viridis), zidni gušter (Podarcis muralis), šumska kornjača (Testudo hermanni), kao i brojne zmije poput smukulje (Coronella austriaca), eskulapovog smuka (Elaphe longissima), ribarice (Natrix tessellatа), poskoka (Vipera ammodytes), šarke (Vipera berus) te planinskog šargana (Vipera berus subsp. bosniensis). Neke od oko 60 vrsta ptica koje ovde žive su kobac (Accipiter nisus), suri orao (Aquila chrysaetos),  riđi mišar (Buteo rufinus), orao zmijar (Circaetus gallicus), eja livadarka (Circus pygargus), sivi soko (Falco peregrinus), lastavičar (Falco subbuteo), osičar (Pernis apivorus), šumska šljuka (Scolopax rusticola), pupavac (Upupa epops), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), veliki tetreb (Tetrao urogallus), prdavac (Crex crex), crvendać (Erithacus rubecula), krstokljun (Loxia curvirostra), planinska siva senica (Parus montanus), veliki detlić (Dendrocopos major), zelena žuna (Picus viridis), mala ušara (Asio otus), buljina (Bubo bubo), ćuk (Otus scops), šumska sova (Strix aluco), uralska sova (Strix uralensis)… Od sisara česte vrste su srna (Capreоlus capreolus), divokoza (Rupicapra rupicapra), vuk (Canis lupus), divlja mačka (Felis silvestris), vidra (Lutra lutra), kuna belica (Martes foina), kuna zlatica (Martes martes), jazavac (Meles meles), mrki medved (Ursus arctos), lisica (Vulpes vulpes), riđa voluharica (Clethrionomys glareolus), puh lešnikar (Muscardinus avellanarius), evropska veverica (Sciurus vulgaris)…

Autor: Jelena Laković

Ne zadržavamo autorska prava na fotografije. Sve fotografije korišćene u ovom članku preuzete su sa interneta sa public licencom.