
Stara planina
Park prirode Stara planina nalazi se u istočnoj Srbiji i zahvata površinu od oko 142219 hektara, a zaštićen je od strane države kao prirodno dobro od izuzetnog značaja, svrstano u prvu kategoriju. Za park prirode je zbog svog biološkog bogatstva proglašena 1997. godine. Na ovoj planini žive endemične vrste biljaka, zaštićene i strogo zaštićene vrste, kao i vrste koje su ugrožene na evropskom nivou.
Staru planinu odlikuje velik broj različitih fitocenoza (biljnih zajednica) pa tako širom Stare planine imamo šume, žbunjake, livade i tresave dok ako gledamo visinske pojaseve uočavamo da je na najnižim nadmorskim visinama pojas hrasta, iznad njega pojas bukve, zatim pojas smreke i na najvišim delovima pojas subalpske žbunaste vegetacije. Neki lokaliteti kao što su: Kopren, Draganište, Smrče, Golema reka, Tri Čuke i Vražja glava su strogi rezervati prirode. Stara planina je izuzetno bogata biljnim vrstama i to ne samo na nivou Srbije već i Balkana pa i čitave Evrope, a na to su uticali geografski položaj, nadmorska visina, raznolikost zemljišta… Pod zaštitu su stavljeni bor krivulj (Pinus mugo), zelena jova (Alnus viridis), stepski lužnjak (Quercus pedunculiflora), gorocvet (Adonis vernalis), planinska sasa (Pulsatilla alpina), kosovski božur (Paeonia peregrina), planinski javor (Acer heldreichii), šumski ljiljan (Lilium martagon), tresavski kaćun (Dactylorhiza cordigera), patuljasta perunika (Iris danfordiae) i dr. U prirodne retkosti mogu da se ubroje neke orhideje, ali i druge biljne vrste od kojih su neke i endemične. Još neki od predstavnika flore su krilasti zvončić (Campanula calycialata), pegava lincura (Gentiana punctata), pikobojka (Swertia perennis), žuta lincura (Gentiana lutea), karpatska tocija (Tozzia alpina), kukurjak (Eranthis hyemalis), pančićeva žablja trava (Senecio pancicii), debeljača (Pinguicula balcanica), ruđevica (Oxyria digyna), planinska zvončica (Soldanella hungarica)…
Sakupljanje jestivih i lekovitih biljaka na Staroj planini poznato je od davnina i deo je tradicije. Sakupljanje ovih biljaka od strane pojedinaca ne bi trebalo da ugrozi ove biljke, ali kako je kontrola branja isuviše komplikovana velik broj tih vrsta je stavljen pod zaštitu i njihovo branje je strogo zabranjeno ili barem strogo kontrolisano. Neke od tih lekovitih biljaka su obična kleka, kopitnjak, rusa, sapunjača, zečji trn, krušina, bela imela, divlja anđelika… Na Staroj planini rastu i biljke čiji se plodovi koriste u ishrani poput maline, borovnice ili brusnice.
Na Staroj planini rastu i gljive, a neki od mnogobrojnih predstavnika su kračun, rudnjača, blagva ili knjeginja, pravi vrganj, kraljevski vrganj, lisičarka, sunčanica…
Fauna Stare planine je izuzetno bogata. Neki od značajnijih predstavnika ornitofaune Stare planine su gaćasta kukumavka (Aegolius funereus) i druge vrste sova, planinski detlić (Dendrocopos leucotos), riđi mišar (Buteo rufinus), sivi soko (Falco peregrinus), suri orao (Aquila chrysaetos) i tetreb (Tetrao urogallus). Stara planina je proglašena za IBA područje (područje od međunarodnog značaja za ptice), a to IBA područje zahvata površinu od 44000 hekatara.
Autor: Anđela Šukara